Chapter 15

Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu.

Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost.

Oči su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.

Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.

Luđak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno čini.

U pravednikovoj je kući mnogo blaga, a opaki zarađuje propast svoju.

Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.

Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.

Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom.

Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor.

I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih.

Podsmjevač ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druži s mudrima.

Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.

Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću.

Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka.

Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir.

Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja.

Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a ustrpljiv utišava raspru.

Put je ljenivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.

Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.

Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman čovjek pravo hodi.

Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.

Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme - kako je ljupka!

Razumnu čovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje.

Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici.

Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu.

Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet će.

Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom.

Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih.

Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti.

Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva među mudracima.

Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost.

Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.