Chapter 14

Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.

Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.

U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.

Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.

Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.

Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.

Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.

Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.

Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.

Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.

Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.

Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.

I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.

Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.

Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.

Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.

Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.

Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.

Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.

I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.

Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.

Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?

U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.

Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.

Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.

U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.

Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.

Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.

Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.

Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.

Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.

Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.

U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.

Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.

Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.