Chapter 16

Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom kukaca.

A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobročinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.

I tako Egipćanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo čudesno.

Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško mučeni neprijatelji njihovi.

I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.

Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.

Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, već zbog tebe, Spasitelju sviju!

Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.

Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.

A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila.

Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobročinstva.

Jer njih nije liječila ni trava ni melem nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve.

Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.

Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.

Ruci se tvojoj ne može uteći.

Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih nečuven dažd i tuča, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.

A najčudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešća moć, jer se svemir borio za pravednike.

Čas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;

čas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake.

A narod si svoj hranio hranom anđeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugađao svakom ukusu.

Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugađao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio.

Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu,

dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.

Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:

zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,

da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, naučili kako čovjeka na hrane različiti plodovi, nego riječ tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;

jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane,

da bi se znalo kako treba sunce preteći i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.

Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.