Chapter 42

Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne krši zbog ljudskog obzira:

Zakona i Saveza Svevišnjega, presude koja daje pravdu i bezbožniku,

čista računa s drugom i suputnikom, diobe svoje baštine prijateljima,

točnosti u mjerilima i utezima, malena ili velika probitka,

dobitka u trgovačkim poslovima, stroge stege prema svojoj djeci i da do krvi išibaš opakoga slugu.

Kad je žena radoznala, dobar je pečat; a gdje je mnogo ruku, zaključavaj.

Kad što daješ, pazi na broj i težinu, i svaki izdatak i primitak zabilježi.

Ne stidi se ukoriti glupana ili luđaka ili ishlapjela starca koji raspravlja s mladićima. Tako ćeš pokazati kako si uistinu obrazovan, i svi će ti odobravati.

Kći je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti, strah da se neće udati, a kad se uda, da je muž ne zamrzi;

dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u kući očevoj, a u kući muževljoj da se ne razbludi, i kad je već žena, da ne bude nerotkinja.

Ako ti je kći neposlušna, dobro je pazi da ne načini od tebe ruglo neprijateljima tvojim, priču gradsku i predmet svačijeg klevetanja i da te ne obeščasti u očima sviju.

Ne zaustavljaj pogleda ni pred čijom ljepotom i ne sjedaj sa ženama.

Jer iz odijela izlazi moljac, a od žena ženska zloća.

Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo.

Sad ću podsjetiti na djela Božja, i što sam vidio, to ću ispričati. Riječima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj.

Sunce sjajno sve obasjava, i slave je Gospodnje puno djelo njegovo.

Gospod nije dao anđelima moć da govore o svim čudesima koja je Gospod, gospodar svega, čvrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi njegovoj.

Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne njihove. Jer Svevišnji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je znake vremena.

On objavljuje prošlost i budućnost i otkriva stvari skrivene.

Ni jedna mu misao promaći ne može, ni jedna se riječ ne može njemu skriti.

On je uredio čudesna djela svoje mudrosti, jer je jedini od vječnosti do vječnosti. Niti mu se što može dodati niti oduzeti i njemu savjet ničiji ne treba.

Kako li su divna sva djela njegova, kao sjajna iskra njihov je prizor.

Sve to živi i traje dovijeka, i u svakoj prilici sve je poslušno.

Sve je dvostruko, jedno prema drugome, i ništa nije stvorio nepotpuno.

Jedno drugo izvrsnošću nadmašuje, i tko se može nasititi njegove krasote?