Chapter 40

Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izađu iz utrobe majčine do dana kad se vrate majci svega živog.

Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga.

Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu;

od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeću -

sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svađe i borba. I kad počiva na svojoj postelji, san mu noćni samo izmjenjuje brige:

tek što je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca što je iz boja utekao.

I kad se probudi u času izbavljenja, čudi se svojem ispraznomu strahu.

Jer stvorovima svima, od ljudi do životinja, a sedmerostruko grešnicima - prijeti

smrt i krv, i boj i mač, nesreće, glad, patnja, kuga.

Sve je to stvoreno za grešnike, i zbog njih je do potopa došlo.

Sve što je iz zemlje u zemlju se vraća i što je iz vode došlo u more odlazi.

Svako mito i nepravda propadaju, a poštenje traje dovijeka.

Blago nepravedničko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za nevremena.

Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i grešnici srljaju u svoju propast.

Izdanak bezbožnički ne tjera mladice, jer nečisto korijenje nalazi samo tvrdo stijenje.

Trska što raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge trave.

A milost je kao perivoj blagoslova i milosrđe traje dovijeka.

Nezavisan čovjek i radnik imaju ugodan život, ali od obojice bolji ima onaj tko pronađe blago.

Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkriće mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali više od oboga uzorna žena.

Vino i glazba vesele srce, ali još više ljubav prema mudrosti.

Frula i harfa zaslađuju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas.

Ljepota i ljupkost vesele oči, ali još više zelenilo polja.

Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi čas, ali su nad obojicom žena i muž.

Braća i pomoćnici u nevolji dobro dođu, ali od obojih bolje izbavlja milostinja.

Zlato i srebro učvršćuju korak, ali je od obadvoga bolji dobar savjet.

Bogatstvo i moć osnažuju srce, ali od obadvoga bolje strah Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim čovjek sve ima i s njime mu ne treba nikakva pomoćnika.

Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on čovjeka štiti više od svake slave.

Sine moj, ne živi od prosjačenja; bolje je umrijeti nego prosjačiti.

Čovjek koji neprestano gleda na tuđi stol ne živi životom života dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tuđinskim, a obrazovan i odgojen čovjek toga se kloni.

Slatko je prosjačenje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao vatra.