Chapter 27

Radi probitka mnogi griješe, i tko traži bogatstvo biva nemilosrdan.

Kolac se zabija između dva kamena, a grijeh se utiskuje između kupnje i prodaje.

Tko se čvrsto ne drži straha Gospodnjeg kuća će mu brzo propasti.

Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.

Lončareve posude peć iskušava, a čovjeka njegov govor.

Obradu voćke očituje njezin plod: tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.

Nikoga ne hvali prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi.

Ako težiš pravdi, naći ćeš je i obući ćeš je kao svečanu odoru.

Ptice se jate sa sebi sličnima, i pravica se svraća onima koji je vrše.

Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji čine nepravdu.

Govor je pobožna čovjeka uvijek pun mudrosti, a luđak se mijenja poput mjeseca.

Kad si među bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi bez straha.

Sablažnjiv je govor luđački i smijeh je njihov grešna razuzdanost.

Govor s mnogim zakletvama podiže čovjeku vlasi, i kad se takvi svađaju, začepiti je uši.

Svađa oholih ljudi završava se krvlju, i mučno se slušaju grdnje njihove.

Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neće više naći prijatelja po srcu svojem.

Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne, ne idi više za njim.

Jer kao što čovjek uništava svojeg neprijatelja, tako si ti uništio prijateljstvo svojega bližnjeg.

Ili kao što si ispustio pticu iz šake, tako si ispustio prijatelja svoga i nećeš ga uhvatiti više.

Ne trči za njim jer je daleko odmakao i utekao poput gazele iz zamke.

Jer se rana može povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je izdao tajnu nema nade.

Tko žmirka očima kuje zlo, i nitko ga od toga ne može odvratiti.

Pred tobom je medenih usta i divi se tvojim riječima, ali iza tvojih leđa mijenja svoj jezik i u sablazan izvrće tvoje riječi.

Mnogo što mrzim, ali ništa kao takva čovjeka, a i Gospod ga mrzi.

Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada; podmukao udarac protuudarcem rađa.

Tko jamu kopa, u nju pada, i tko zamku namješta, u nju se hvata.

Tko čini zlo, zlo mu se vraća, iako on ne zna odakle dolazi.

Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav.

U zamku se hvataju koji se raduju padu pobožnika, i bol će ih izjesti prije smrti njihove.

Mržnja i srdžba jednako su gnusne, i grešan ih čovjek obje u sebi nosi.