Chapter 24

Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.

Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja:

"Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla.

Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.

Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana.

U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.

Među svima njima tražila sam počinka i na čijoj baštini da se nastanim.

Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: 'Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.'

Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka.

Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.

Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.

Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.

Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu.

Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.

Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru.

Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.

Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.

#

Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim.

Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća.

Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeđaju.

Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi."

Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.

#

On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne;

on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno:

obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.

Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti.

Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana.

A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj.

I rekoh: "Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvijetnjake svoje". I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.

Učinit ću da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.

Izlit ću nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima budućim.

Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.