| Chapter 3 |
1 | Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. |
2 | Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. |
3 | Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. |
4 | Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. |
5 | Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! |
6 | I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. |
7 | Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, |
8 | a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. |
9 | Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: |
10 | iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! |
11 | Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? |
12 | Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. |
13 | Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. |
14 | Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! |
15 | Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. |
16 | Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. |
17 | A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. |
18 | Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. |