Chapter 10

Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.

Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?

Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.

Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.

Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;

paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.

Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"

Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju,

veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.

U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.

A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu

čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.

Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.

A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:

"Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.

I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati."

A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -

put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;

imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom.

Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.

Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.

I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela

te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.

Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,

nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.

Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.

Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?

Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku.

Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu:

ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo.

I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed.

Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća!

Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.

Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti

A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.

A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.