| Chapter 4 |
1 | Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! |
2 | Podnosite jedni druge u ljubavi; |
3 | trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! |
4 | Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! |
5 | Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! |
6 | Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! |
7 | A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. |
8 | Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. |
9 | Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? |
10 | Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. |
11 | On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje |
12 | da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova |
13 | dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: |
14 | da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. |
15 | Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, |
16 | od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. |
17 | Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: |
18 | zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. |
19 | Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. |
20 | Vi pak ne naučiste tako Krista, |
21 | ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: |
22 | da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, |
23 | a obnavljati se duhom svoje pameti |
24 | i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. |
25 | Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. |
26 | Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom |
27 | i ne dajite mjesta đavlu. |
28 | Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. |
29 | Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. |
30 | I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! |
31 | Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! |
32 | Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. |