| Chapter 10 |
1 | "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. |
2 | A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. |
3 | Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. |
4 | A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. |
5 | Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." |
6 | Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. |
7 | Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. |
8 | Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. |
9 | Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. |
10 | Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." |
11 | "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. |
12 | Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: |
13 | najamnik je i nije mu do ovaca. |
14 | Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, |
15 | kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. |
16 | Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. |
17 | Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. |
18 | Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." |
19 | Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. |
20 | Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" |
21 | Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?" |
22 | Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. |
23 | Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. |
24 | Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" |
25 | Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. |
26 | Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. |
27 | Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. |
28 | Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. |
29 | Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. |
30 | Ja i Otac jedno smo." |
31 | Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. |
32 | Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" |
33 | Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš." |
34 | Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! |
35 | Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - |
36 | kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' |
37 | Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. |
38 | Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." |
39 | Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. |
40 | I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. |
41 | A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." |
42 | Mnogi ondje povjerovaše u njega. |