Chapter 8

Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.

I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."

Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube.

Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."

Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:

"Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama."

Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga."

Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.

Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini."

Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.

A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,

a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.

Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.

Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -

da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko.

I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao."

Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."

Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca."

Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."

Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.

I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.

Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"

Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem.

I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?"

A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.

Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."

On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.

I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.