| Chapter 1 |
1 | Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. |
2 | Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? |
3 | Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! |
4 | Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno. |
5 | Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča. |
6 | Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa. |
7 | On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. |
8 | Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. |
9 | Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak! |
10 | Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. |
11 | Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. |
12 | Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. |
13 | Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? |
14 | Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! |
15 | On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. |
16 | Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. |
17 | Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice? |