| Chapter 1 |
1 | Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. |
2 | Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! |
3 | Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? |
4 | Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. |
5 | Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. |
6 | Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu. |
7 | Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok. |
8 | Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. |
9 | Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. |
10 | Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo. |
11 | Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći. |
12 | Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. |
13 | I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. |
14 | Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! |
15 | Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. |
16 | Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." |
17 | Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. |
18 | Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli. |