Chapter 29

Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.

Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.

Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.

Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.

Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.

U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se.

Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.

Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.

Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.

Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.

Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.

Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.

Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči.

Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka.

Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.

Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.

Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.

Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!

Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća.

Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.

Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan.

Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe.

Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.

Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.

Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.

Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.

Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.