Chapter 27

Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti.

Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne.

Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes.

Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko će odoljeti ljubomoru?

Bolji je javni ukor nego lažna ljubav.

Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi.

Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.

Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja.

Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.

Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko.

Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.

Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.

Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuđinca.

Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.

Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto.

Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.

Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga.

Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.

Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka.

Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje.

Taljika je za srebro i peć za zlato, a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.

Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.

Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,

jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena?

Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko,

tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;

tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.