Chapter 24

Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima.

Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu.

Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje,

i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.

Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine.

Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.

Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!

Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli.

Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.

Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.

Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište.

Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?

Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome.

Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti.

Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu;

jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.

Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće,

da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.

Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima,

jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.

Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.

Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova.

I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.

Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;

a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće.

U usta ljubi tko odgovara pošteno.

Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj.

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim?

Ne reci: "Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!"

Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka,

i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena.

Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:

"Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak,

i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"