| Chapter 6 |
1 | A Job progovori i reče: |
2 | "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! |
3 | Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju. |
4 | Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. |
5 | TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala? |
6 | Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? |
7 | Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti. |
8 | O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! |
9 | O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! |
10 | Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. |
11 | Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim? |
12 | Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? |
13 | Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena? |
14 | Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. |
15 | Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito. |
16 | Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao; |
17 | al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. |
18 | Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube. |
19 | Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima. |
20 | A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili. |
21 | U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. |
22 | Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; |
23 | iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?' |
24 | Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni. |
25 | O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori? |
26 | Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov! |
27 | Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim? |
28 | U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice. |
29 | Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam! |
30 | Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam? |